Paljenje žežnice

Paljenje žežnice je običaj koji podrazumjeva pravljenje ćumura na tradicionalan način. Karakterističan je za područje istočne Hercegovine i  datira još od davnina, te se baštini od predaka.

Žežnica se peče tako što se prikupe drva koja se isjeku na jednake dijelove i ređaju u vidu kupe. Rupe između drva  se začepljaju busenjem zemlje, čime se sprečava  ulazak vazduha pri paljenju vatre, te je potrebna slaba vatra da bi se drva pretvorila u ugalj – ćumur.

Najbolji ćumur se pravi od drveta „zelenike“, ali se uglavnom koristi hrastovo ili grabovo drvo.

Proces gorenja traje i do 15 dana, a prosijek je 5 do 6 dana. Gotov proizvod – ćumur je vrlo poznat i mnogo korišćen u tradicionalnom kulinarstvu. Većina hercegovačkih specijaliteta se priprema pomoću ćumura, a najpoznatiji su jagnjeće i teleće pečenje ispod sača.

U prošlosti je predstavljalo glavni prihod domaćinstvu koje se bavilo proizvodnjom ćumura a mnoga su domaćinstva od toga i živjela. Danas je ostala nekolicina majstora za proizvodnju ćumura.

Paljenje žežnice zahtijevalo je bdenje više ljudi u prosjeku 5 do 6 dana i noći, gdje su se prepričavale razne legende i narodna predanja.

By